Planiranje i organizacija izleta
Planirajući izlet, najprije odabiremo konkretne ciljeve izleta i trasu puta. Ciljevi mogu biti prirodne i kulturne znamenitosti, vrhovi, zanimljivi predjeli i putevi. Planirajući izlet, kretanje i boravak u planini treba usmjeriti na ostvarivanje zadovoljstva i relaksacije, a ne na iscrpljivanje sudionika pod pritiskom ostvarenja preopsežnog plana, jer se forsiranjem ne može uvećati, nego samo umanjiti zadovoljstvo, koje je zapravo glavni cilj izleta.
Višednevni izleti i noćenje u planini
Višednevni izleti su organizacijski, fizički i financijski zahtjevniji, pa njihovoj pripremi i realizaciji valja pristupati ozbiljnije i temeljitije. Oni uz višednevno pješačenje obuhvaćaju i noćenje u planini, za koje se također valja pripremiti i ponijeti potrebnu opremu. Na višednevnim izletima najčešće se boravi u planinarskim objektima. To su planinarski domovi, kuće, skloništa i bivci. Većina planinarskih domova otvorena je vikendom u ljetno doba godine, a zimi po dogovoru. Za razliku od planinarskih domova i kuća, planinarska skloništa i bivci su objekti koji pružaju privremeni i manje komforan smještaj. Namijenjeni su za kraći boravak u alpskim i općenito nepristupačnim područjima. Obično su neopskrbljeni iako ima i uzornih izuzetaka.
Vrijeme i predviđanje (ne)vremena
Osim o spremnosti i spretnosti sudionika, uspjeh izleta uvelike ovisi o vremenskim prilikama, koje se nažalost ne mogu naručiti, ali se bar djelomično mogu predvidjeti. Pripremajući se za polazak na izlet treba obratiti pozornost je li prethodnih dana padala kiša (sklizavost, blato na stazama, prohodnost makadamskih cesta), koliko ima snijega. Budući da se vrijeme u planini može mijenjati fantastičnom brzinom (npr. ljetni popodnevni pljuskovi), nemoguće je dati sasvim točnu i sigurnu prognozu. Bez obzira na prognozu sa sobom uvijek treba nositi kišobran ili kabanicu. Zatekne li te u planini zatekne Planirajući izlet, najprije odabiremo konkretne ciljeve izleta i trasu puta. Ciljevi mogu biti prirodne i kulturne znamenitosti, vrhovi, zanimljivi predjeli i putevi. Planirajući izlet, kretanje i boravak u nevrijeme s grmljavinom, izbjegavaj izložene planinske vrhove, stjenovite grebene, stijene i osamljeno drveće zbog opasnosti od udara munje. Također, izbjegavaj skliske staze nad velikim strminama, a ako moraš ići njima, tada koračaj pažljivo! U slučaju lošeg vremena i drugih nepovoljnih okolnosti, radije odustani od cilja, jer se forsiranjem ne može ostvariti zadovoljstvo, koje je glavni cilj izleta.
POKAZATELJI VREMENA
Vrijeme se može predviđati i pomoću barometra. Pad tlaka predznak je lošeg vremena, a porast ili stabilan tlak dobrog. Nalazite li se na planinskim meteorološkim postajama, prije polaska se valja raspitati kakvo vrijeme se može očekivati.
DOBRO VRIJEME:
visoki oblaci nejasnih kontura, mirujući ili dolazeći s istoka; magle i oblaci koji se spuštaju · nebo blago modro ili jasno modro, vedro, blago večernje rumenilo čistih boja · blagi, noćni i jutarnji povjetarac s vrhova u dolinu · vidik nejasan, horizont dalek, konture mutne (ljeti) · kišica iz svjetlijih oblaka
LOŠE VRIJEME:
gomilasti oblaci, nepravilnih oblika ili oblaci oblika ovčica · nestalan vjetar, noćni povjetarac odozdo prema gore · puhanje zapadnih, južnih i jugozapadnih vjetrova · velika količina vlage i sparina · brzo kretanje visinskih oblaka od istoka prema zapadu · kolobari oko mjeseca i sunca · reumatizam starijih planinara
Planinarski putevi i markacije
Planinarski putevi i staze
U planini se treba kretati isključivo planinarskim stazama jer one služe da se njima sigurno i sa što manje teškoća dođe do određenog cilja i nazad. Planinarske puteve razvrstavamo u tri kategorije; 1. lagani - onaj na kojem se ne treba pomagati rukama; 2. srednje teški - na težim mjestima moramo se pomagati rukama; i 3. teški put - onaj na kojemu je upotreba ruku neophodna. One staze, koje za lakše i sigurnije kretanje imaju na kritičnim mjestima ugrađene metalne sajle i klinove, zovemo još i osiguranim stazama.
Orijentacija
Orijentacija je snalaženje na terenu. Spretnost u korištenju orijentacije omogućuje nam relativno sigurno kretanje nepoznatim planinskim predjelima. Da bismo se uopće mogli orijentirati, treba na zemljopisnoj karti i na terenu odrediti strane svijeta. Kartu ćeš usjeveriti tako da se smjer sjevera na karti poklopi sa smjerom sjevera na terenu. Smjer sjevera na karti pokazuje strelica sa slovom N (eng. north, sjever), a ako te strelice nema, podrazumijeva se da je sjever na karti gore. Ako na karti koju si usjeverio vidiš da tvoj put ide udesno, i ti moraš (s)krenuti udesno. Zemljovid ili geografska karta je grafiki prikaz određenog terena. Svaka karta ima na sebi naznačeno mjerilo koje služi za očitavanje zračne udaljenosti i olakšava praćenje vlastitog kretanja na karti. Najčešće se koriste planinarski zemljovidi mjerila M=1:50000, M=1:25000 i sl. Mjerilo M=1:50000 znači da jedan centimetar na karti obuhvaća 50000 centimetara tj. 500 metara na terenu. Druga važna dimenzionalna značajka zemljovida jesu izohipse. To su crte koje povezuju točke iste nadmorske visine (u planini ih ne možeš primijetiti, već samo na karti). Tamo gdje su izohipse zgusnute, padina je strmija, a tamo gdje su razmaknute, blaža. Grebenske karte služe za opću predodžbu pružanja istaknutih grebena i razmještaja objekata. One nisu toliko dobre za orijentaciju, upravo stoga što nemaju ucrtane izohipse. Nekad ćeš možda čuti da se netko hvali kako ima specijalku - preciznu kartu malog mjerila. Postoji više načina za određivanje strana svijeta na terenu, među kojima je svakako najbolja i najpreporučljivija orijentacija pomoću kompasa. Označena magnetska igla kompasa uvijek pokazuje smjer sjevera. Orijentacija prema suncu moguća je samo ako ima sunca, a bazira se na banalnoj činjenici da je sunce ujutro na istoku, u podne na jugu i uvečer na zapadu. U orijentaciji s pomoću ručnog sata i sunca smjer sjever-jug određuje se tako da nađemo simetralu kuta između linije 12-6h i male kazaljke usmjerene prema suncu. Pažnja; u ljetnom računanju vremena Sunce je na jugu kada sat pokazuje 13 sati! U noćnoj orijentaciji cilj je pronaći zvijezdu Sjevernjaču, a to je najlakše pomoću Velikog i Malog Medvjeda, ali može i na druge načine. Orijentacija pomoću godova na panjevima, mravinjaka i mahovina nije pouzdana. Azimut je kut koji smjer promatranog objekta zatvara sa smjerom sjevera. Mjeri od sjevera u smjeru kretanja kazaljke na satu. Primjerice, azimut zapada je 270o, jugoistoka 135o itd. Azimut se najlakše određuje pomoću kompasa, koji također imaju podjelu od 360o. Ponekad smo prisiljeni kretati se po azimutu (kada treba najkraćim putem stići do određenog cilja). Mjerenje azimuta može koristiti i za određivanje mjesta gdje se nalazimo. Odredimo li azimut barem triju istaknutih objekata u okolici, možemo i na karti odrediti tri pravca, u čijem se sjecištu mi nalazimo.